nedjelja, 10.01.2010.
GMO, da ili ne?
Razvojem civilizacije i znanstvenih otkrića, te pokušaja da se zbog smanjenja prirodnih resursa osigura „hrana budućnosti“, svjedoci smo stalnih rasprava i podjeljenih mišljenja, za i protiv GMO. 2005.g. 25.05. donesen je Zakon o GMO , kojim se uređuje postupanje s GMO, uporaba, namjerno uvođenje GMO u okoliš, te stavljanje GMO proizvoda i onih koji ga sadrže na tržište.
GMO je organizam , uz izuzetak ljudskig bića u kojem je genetski materijal izmjenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i /ili rekombinacijom. Za pravilno postupanje i uporabu GMO, nadležna su tijela državne uprave za poslove zdravstva, zaštite prirode, poslove poljoprivrede i šumarstva, ribarstva, veterinarstva te za poslove znanosti. Pojam GMO obuhvaća istraživanja i laboratorijske tehnike, kojima se pronalazi određeni gen, idvaja ga se i ugrađuje u genetički materijal iste ili druge vrste. Drugi naziv za genetičko istraživanje je tehnologija gena ili moderna biotehnologija, koja se upotrebljava za dobivanje GM biljaka i životinja i dr. organizama s određenim razlogom.
Razlog proizvodnje GM usjeva je jeftinija i profitabilnija hrana te korisniji proizvod (u pogledu njegove hranjive vrijednosti i trajnosti). Prvobitna namjena razvoja GMO bila je zaštita od štetnih kukaca i raznih virusnih bolesti te povećanja tolerancije na herbicide.Otpornost na navedeno postiže se ugradnjom određenih gena, koji svojim djelovanjem rezultiraju veće prinose usjeva:
-otpornost na kukce – postiže se ugradnjom gena za sintezu toksina (koji se rabi kao insekticid a neškodljiv je za čovjeka) iz bakterije Bt u biljku.
-otpornost na viruse – postiže se ugradnjom gena iz virusa koji uzrokuju neke bolesti kod usjeva
-tolerancija na herbicide – postiže se ugradnjom gena čiji produkti inaktiviraju određene herbicide, što smanjuje primjenu pesticida.
Mnoge zemlje EU pokazuju otpor prema GMO i vrlo su različita mišljenja o korisnosti i sigurnosti tehnologije, koja po mnogima pomaže u borbi protiv siromaštva u cijelom svijetu.I naši znanstvenici su vrlo oprešnih mišljenja kada se raspravlja o toj temi. Miroslav Radman, jedan od najvećih znanstvenika našeg doba , 2005.g. oštro je kritizirao i upozoravao na opasnost spojeva korporacija i znanosti. Danas je njegovo mišljenje drugačije, on tvrdi da je GMO budućnost bez koje se neće moći. Postavlja se pitanje da li je naš i svjetski priznati znanstvenik doživio neku vrstu GMO obraćenja ili su to samo igre velikih korporacija, koje ne biraju ni način ni sredstvo da postignu svoj cilj a to je profit. Veliki američki povjesničar Endghal u svojoj knjizi „Sjeme uništenja“ objašnjava kako se radi o uroti , čiji je plan ovladati svijetom na način da se ovlada i kontrolira proizvodnja hrane, te tvrdi da je takav način proizvodnje samo strategija smišljena da se smanji broj svjetskog stanovništva.
Na kraju se pitamo, dali GMO predstavlja opasnost za živi svijet i biološku raznolikost i jesmo li samo pokusni kunići velikih kompanija koje ne vide ništa osim svojeg profita, ili je to tek jedan novi početak i pokušaj da jednom u budućnosti prestane i nestane glad u svijetu. Mislim da smo i ovaj put ostali bez pravog odgovora. Vrijeme, i samo vrijeme će pokazati što je prava istina....
- 21:24 -
utorak, 05.01.2010.
Dolazi li smak svijeta?
U posljednje vrijeme sve su češće rasprave na temu „ približava li se smak svijeta“?
Dok jedni drže da je to totalni nonsens, drugi gorljivo podržavaju razno razne teorije o završetku svijeta, bar u obliku kakav je bio do sada, i početku jedne potpuno nove dimenzije i drugačijeg svijeta. Zanimljivo je da se sve navodne teorije slažu oko datuma, odnosno predviđanja su da će se smak svijeta dogoditi 2012. godine, točnije 21.12. Upravo tog datuma tvrde astrolozi trebao bi se dogoditi rjedak fenomen koji se pojavljuje jednom u 230 miliona godina. Sunčev sistem će se izjednačiti sa Mliječnim putom i još dvije galaksije biti će poravnate sa našim planetom. Biti će to zimsko pomračenje sunca, odnosno na desetak minuta prekinut će se dotok energije središta galaksije. Neki geofizičari smatraju da će to izjednačavanje izazvati velike promjene u elektromagnetskom polju, pa čak navode kao moguću zamjenu polova, što bi dovelo do potpune kataklizme.
U prilog nagađanjima o smaku svijeta je i završetak kalendara Maja, čiji kalendar se smatra najpotpunijim i najtočnijim kalendarom. Njegovo brojanje počinje 3.114 prije Krista i sastoji se od 13 razdoblja od 394 godine - tkz. baktuna, a završava 21.prosinca 2012. godine. Ciklus života prema Majama na zemlji traje 26.000 godina, a u 2012. godini predstoji ulazak u šesto doba koje je potpuno prazno i apsolutno ovisi o kreativnosti civilizacije. Međutim ne slažu se svi sa tim objašnjenjem. Arheolog Guvillermo Bornal smatra da je prema Majama smak svijeta predviđen mnogo kasnije, čak daleke 4772.g dok, a strješina Apolinario Pixtun smatra da su najave kraja u 2012 g. gluposti i izmišljotina zapada.
Nostradamus, najpoznatiji prorok svih vremena, spominje od 2007. do 2012. veliki napad na SAD, veliku tragediju u Rimu, sukob SAD-a sa Iranom i Sj. Korejom te pad kometa koji će prouzročiti prirodne katastrofe, te novi svjetski poredak 2011.g, pa kaže:
Budući svijet bit će prepoznat kao nevjerstvo
Svećenici će sami sebi presuditi
Ljudi će se odreći svećenstva,
kao da su oni sami izdali crkvu
a oni koji budu preostali stvorit će novo čovječanstvo
Ljudi koji budu tada živjeli
Smatrat će da su rođeni tek onda kada budu umirali.
Mislim da se svatko od nas bar jednom u životu zapitao :što ako se to ipak desi?
Što ako u jednom djeliću sekunde, minute ili neke druge jedinice vremena, sve nestane i pretvori se u jednu potpuno novu dimenziju, gdje će i ljudski život biti jedna tko zna kakva jedinica.
Pitam se, i nadam se, dali će svijest ljudi u nekom drugom vremenu i prostoru dostići nivo svijesti gdje zapravo počinje magija života....
- 10:43 -
utorak, 29.12.2009.
Globalno zatopljenje ili „smak svijeta“
Svjedoci smo dosta izražene promjene klime zadnjih desetak godina. Promjena klime na zemlji, najvećim dijelom uvjetovana je djelovanjem čovjeka, zbog kojeg se sve više nagomilava ugljični dioksid, metan i natrijev oksid, plinovi koji mijenjaju kemijski sastav u zemljinoj atmosferi. Pojačano uništavanje šuma u zadnjih pedesetak godina, također direktno utječe na klimatske promjene. Stručnjaci predviđaju povećanje temperature za oko 5% u idućih 100 godina.
Globalno zatopljenje je opasna prijetnja budućim generacijama, naročito mlađim naraštajima tijekom idućih desetljeća. Nužno je intervenirati odmah, jer nam je potreban period od minimum 50 godina da bismo popravili štetu koju je čovjek prouzročio svojim djelovanjem. Jedno od štetnih djelovanja je i upotreba freona koji je uzrokovao nastanak ozonskih rupa, kroz koje prodire smrtonosno ultraljubičasto zračenje. Na svu sreću upotreba freona je zabranjena.
Problem globalnog zatopljenja je izuzetno kompleksan i potrebno je uložiti mnogo znanja i truda, kako nebi poprimio katastrofalne razmjere. Čini mi se kako je problem rješavanja globalnog zatopljenja kao i u mnogim drugim sferama problem globalne ekonomije i brutalnog sustava profita koji onemogućava brzo i povoljno rješenje.
Svakodnevno smo izloženi informacijama o velikim promjenama na zemlji. Arktički ledenjak klizi u more, topi se led na Grenlandu, otapanje permafrosta, usporavanje Golfske struje, erupcije vulkana....
1991g. Erupcija vulkana Pinatubo na Filipinima izbacila je milijun tona pepela, koji je zapriječio put sunčevim zrakama, te se zbog toga temperatura smanjila za oko 1%. Prošlogodišnja istraživanja u Sibiru otkrila su kako se nakon 11000 godina prvi puta otaapa permofrost(trajno zaleđeno tlo), gdje se oslobađa metan, koji se u atmosferi puno kraće (14g.)zadržava od ugljičnog dioksida (50g.). Zapadni Sibir se zagrijava najbrže, oko 3% u zadnjih 40 godina.
Postoji metan i na morskom dnu (naslage metana sliče stiroporu), koji kad se pokuša izvući razgrađuje u plinovite mjehure. Upravo to objašnjava fenomen Bermudskog trokuta, jer ako brod naleti na takav plinski mjehur propada u vodenu rupu kao kroz zrak.
Topljenje leda utječe na promjene u oceanima, količinu kisika u morima, promjene morskih struja i drastične promjene slanosti mora, što opet dovodi do slabljenja Golfske struje.
Prljavština CO2 taložila se na ledenim polarnim kapama, pa je potamnjeli led upijao sve više sunčeve topline, ledenjaci se počinju topiti, slatka voda završava u moru što utječe na promjenu Golfske struje.
Naravno da problemi globalnog zatopljenja nisu mimoišli ni nas. Umjesto da smo okovani snijegom , gradovi nam plivaju pod vodom . I Rijeka je ovih dana osjetila navedene klimatske promjene.Ljudi su iznenađeni i u nevjerici prate sve te promjene.
Postavlja se pitanje da li je uopće moguće utjecati na te klimatske promjene? Da li smo uopće svjesni što nas čeka, da li je za buđenje već prekasno ili za nas ipak postoji tračak nade?
Slike potopljenih dijelova Grobnika ( mjesta nedaleko od Rijeke), tj. automotodroma Grobnik
- 22:25 -
ponedjeljak, 21.12.2009.
Bijele koke s neba pale , cijelo selo zatrpale...
Gle čuda!!! I ove godine nas je snijeg iznenadio. Kako su samo te bijele koke padale, a još nije ni Božić. Stvarno mi nije jasno da je scenarij i ove godine potpuno isti. Ulice potpuno neprohodne, od ralica ni traga, a promet u totalnom kolapsu. Zimska služba je i ove godine potpuno zakazala. Čekala sam autobus gotovo sat vremena, a kad je konačno stigao , naravno da je bilo nemoguće ući. Čini mi se ipak da su se i ljudi potpuno privikli na takvu situaciju i da više nema ljutnje i psovki kao proteklih godina. Izgleda da smo konačno shvatili, kako je zimska služba baš kao i situacija u lijepoj našoj, samo korak do potpunog kolapsa.
[/IMG]
[/IMG]
No, bilo kako bilo, snijeg je pred blagdane uvijek dobrodošao i lijepo ga je vidjeti, ali nažalost ljepota traje vrlo kratko, jer kad se počne otapati, zimska idila u trenu nestane. Lijepo je osjetiti vlažnu pahulju na obrazu, slušati škripu još nerazgaženog snijega i raditi figure u snijegu. Nekako se svaki put vratim u djetinjstvo. Poželim prisloniti vreli obraz uz hladan prozor, uživajući u toplini doma i gledati kako pahulje jedna za drugom klize na tlo uživajući u svom vragolastom plesu, pretvarajući se u bijelu bajku.
[/IMG]
Ali nije baš sve tako bajkovito kako se čini. Dok jedni razmišljaju o skijanju i muku muče koju destinaciju odabrati, oni drugi, mole Boga da im ne isključe grijanje, jer ako već blagdanski stol nije pun, da bar grijanje radi. Nažalost, tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti. I prošla su mnoga ljeta i blagdana mnogo, i proći će još mnogo ljeta i blagdana mnogo, a ništa se promjeniti neće. Uvijek će biti onih koji sjedaju za puni stol i onih koji mrznu negdje na snijegu baš kao „djevojčica sa šibicama“ .......
- 22:59 -
ponedjeljak, 14.12.2009.
Zašto nas je Djed Božičnjak zaobišao???
Polako snježi, a mene obuzima neka sjeta. Kako se približava Božić, sve više se osjeća blagdanska euforija. Naveliko se kupuju pokloni i planira kuda za Novu. Nažalost, mnoge obitelji ne luduju po novootvorenim shoping centrima i ne osjećaju blagdanski duh, jer kako ga i osjetiti za praznim stolom. Umjesto da stoje u redovima na blagajni, oni stoje ispred zatvorenih centara sa natpisima u rukama, tražeći samo ono što im pripada i pitajući se zašto ih je ove godine Djed Božičnjak zaobišao.
Svjedoci smo jednog teškog vremena za stotine ljudi koji svakodnevno ostaju bez posla. Pitamo se što se to događa i kad će to konačno prestati. Zar je ljudska želja za novcem i vlašću jača od morala, poštenja, suosjećanja i ljubavi prema bližnjem svom. Kuda su nestale sve one prave vrijednosti koje su nas učili naši roditelji i nastavnici? Vrijednosti koje su bile temelj odgoja i poštenja, temelj kojem su nas učili u crkvi, temelj koji nam je dala vjera. Zar je sve to doista nestalo u moru kriminala, ili se tek nakratko izgubilo u ovoj ili nekoj drugoj bijeloj noći obavijenoj bjelinom i prividnim spokojem, koja tek nakratko daje naslutiti da možda i nije baš sve izgubljeno.
Kud god se okrenem gledam nezadovoljna lica prijatelja, susjeda, kolega, koji isto kao i ja razmišljaju o nekim boljim vremenima i o nekom ljepšem Božiću. Božić je posljednjih godina ionako izgubio svoj pravi smisao.
Gotovo da smo zaboravili kako je najljepši dar biti zdrav, moći raditi, imati dobru i brižnu obitelj i prave prijatelje. Možda trebamo dobro promisliti kako u svijetu ima mnogo nepravde i siromaštva i kako Božić ne podrazumijeva bogat blagdanski stol i obilje svega. U nemogućnosti da se mahnito kupuje kako je to uobičajno, svatko od nas bi trebao učiniti bar jedno dobro djelo. Pomoći prijatelju ili tek slučajnom prolazniku, pomoći čovjeku na bilo koji način, makar samo rječju, utjehom ili savjetom. Možda se onda i samo onda, vrati ona jedna, jedina i prava istinska svrha Božića a to je ....ČINITI DOBRO..... , možda nas onda Djed Božičnjak više nikada neće zaobići....
- 23:00 -
nedjelja, 06.12.2009.
Stop nasilju među mladima
Slušajući vijesti zaprepastio me statistički podatak, da svaki četvrti učenik osmog razreda prilikom večernjeg izlaska nosi nož kao oružje. Pa to su djeca od 14 godina!? Zar je do toga došlo? U zadnjih par godina, u Hrvatskoj, nasilje među mladima uzelo je maha. Ta činjenica u meni izaziva dvije vrste emocija. S jedne strane veliku tugu, a s druge strane ogorčenost i bijes. Što radi pravna država? Odgovor je vrlo jednostavan. NIŠTA! Koliko je još nedužnih života potrebno da država poduzme pravne sankcije. Neki slučajevi nasilja među mladima posebno su uzdrmali hrvatsku javnost. Slučaj Luke Ritza u Zagrebu, te slučajevi Vitomira Jovića Simkea i Aleksandra Abramova u Rijeci. Majka Luke Ritza , osjetivši na vlastitoj koži neizrecivu bol zbog gubitka djeteta, uputila je brojne poruke javnosti želeći apelirati na svijest mladih, da nasilje nije rješenje, te da mu se mora stati na kraj. Prije točno tri dana 23-godišnji Aleksandar nasmrt je pretučen u centru Rijeke. Prema dosad poznatim informacijama do fizičkog obračuna došlo je zbog nesporazuma nastalog u redu za sendvič. Dva počinitelja su privedana, a za trećim je raspisana tjeralica, jer je pobjegao izvan granica države. Zar je moguće da mladi ljudski život vrijedi „jednu kunu ili sendvič“ ? Jedini način da se nasilju stane na kraj su primjerene sankcije i resocijalizacija počinitelja. U slučaju da pravna država i dalje „ šuti“ možemo se samo pitati i strahovati tko je slijedeći...
Aleksandar Abramov
Slike s mjesta nesreće gdje je brutalno pretučen
- 22:49 -
ponedjeljak, 30.11.2009.
Učitelji otvaraju vrata, ali vi morate ući sami...
Jutros pred liftom stojim sa susjedom i njezinom dječicom. Maleni su – osnovnoškolci. Ne primjećuju me – pričaju o svojim učiteljicama. Starije dijete – djevojčica – kaže kako joj smeta kad učiteljica glasno govori, požuruje ih, puno maše rukama..., a mlađi- dječak – kaže : „Da je bar moja učiteljica takva...jedva je čujemo, uspava me...“
Pa baš nešto razmišljam – zašto se ne bi moglo napraviti neke ozbiljne psiho – testove učiteljicama i djeci koja se upisuju u školu...pa da se vidi kome što odgovara. Mirnijoj djeci, onoj staloženoj - mirna, polagana učiteljica. Djeci koja pršte energijom, glasnoj i zahtjevnoj – dinamična učiteljica. Tako ne bi bilo situacija u kojima se plaho dijete uplaši učiteljičine gromke reakcije, niti onih u kojima živahno dijete ne može budno dočekati kraj učiteljičine rečenice.
A i učiteljicama bi bilo lakše – one tihe i mirne ne bi morale potrošiti zadnje atome energije na utišavanje i smirivanje preburne dječje reakcije i očekivanja, a one glasne i brze ne bi morale brojati do deset u sebi ne bi li se smirile dok dobiju reakciju plahog djeteta.
Roditelji, pak, bi sigurno bili bar malo mirniji – ne bi morali razbijati glavu oko postupaka ili riječi učiteljice koja previše gnjavi, potiče/umiruje, zaustavlja dijete...
Bilo bi to i par stotina radnih mjesta (naravno, za stručnjake) – za one koji će osmisliti, za one koji će urediti i ozakoniti i za one koji će provoditi testove.
A da ne govorim kako bi to motiviralo svu onu djecu kojima učiteljičin temperament nije kompatibilan.
Možda je pomalo čudno da razmišljam o djeci i njihovim učiteljicama, ali ako malo bolje promislite moje razmišljanje nije bez razloga. Najbolji i najčvršći temelj je onaj koji se gradi dok je dijete maleno. Da bi dobili pravu građevinu potrebno je uložiti rad, vrijeme i kvalitetan materijal. Slično je sa djecom i obrazovanjem. Bez kvalitetnog pristupa i puno truda nije moguće postići dobar rezultat. Ipak dobar rezultat možda nije najvažnija stvar. Mnogo je važnije naučiti dijete „od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“... iako ne treba zaboraviti da ne učimo za školu nego za život.... Znanje nije roba, znanje je nešto što nam daje sigurnost, samopouzdanje i osjećaj da nešto vrijedimo.
- 23:24 -
ponedjeljak, 23.11.2009.
Sabotaža ili ljudski nemar?
U zadnje vrijeme svjedoci smo povećanog broja željezničkih nesreća. Ta činjenica kod mene, kao redovitog korisnika usluga HŽ-a, izazvala je neku vrstu nelagode i zabrinutosti. Vijest o „iskakanju“ teretnog vlaka s tračnica nedaleko od centra Rijeke, u petak navečer, „utjerala mi je strah u kosti“. Sreća u nesreći je da se radilo o teretnom, a ne putničkom vlaku, te su samo četiri osobe lakše ozlijeđene. Samo nekoliko sati prije nemilog događaja i ja sam bila jedna od putnica vlaka koji je prošao istom tom prugom. Odmah sam se sjetila i nedavne tragedije na pruzi u Rudinama nedaleko od Splita, kada je nagibni vlak iskliznuo s tračnica, te odnio 6 ljudskih života. Zar je došlo do toga da će željeznički promet uskoro imati crnu statistiku kao i cestovni? Broj žrtava željezničkog prometa raste, a uzrok nesreća i dalje ostaje enigma. Da li se radi o nemarnosti Hrvatskih željenica, o nestručnom kadru koji je zaposlen ili jednostavno o trenutku nepažnje? Kao glavni razlog iskliznuća „vlaka smrti“ u Rudinama navodi se premazanost pruge kemijskim sredstvom, te upravo zbog toga nemogućnost kočenja. No taj podatak je postao upitan nakon izjave strojvođe o neispravnosti nagibnog mehanizma, koji je bio uredno i prijavljen kontroli vuče vlakova. Velika vjerojatnost je da se radi o zataškavanju informacija , od strane Hrvatskih željeznica, ključnih za razrješenje slučaja. Tome u prilog ide i činjenica da i tri mjeseca nakon nesreće nitko od nadležnih nije pregledao vlak, kako bih se ustanovilo da li je bio tehnički ispravan. Isto pitanje postavlja se i nakon nesreće u Rijeci: Da li se radi o sabotaži ili ljudskom propustu? Bojim se da će odgovor na ovo pitanje ostati nepoznat, baš kao i odgovor na pitanje tko je kriv za nesreću Rudinama.
Fotografije s mjesta nesreće u Rijeci
- 20:53 -
ponedjeljak, 16.11.2009.
Streetrace: legalni ili ilegalni?
Ulične utrke automobila u Hrvatskoj, poznatije kao streetrace, zadnjih par godina uživaju sve veću popularnost, posebno među mladom populacijom. Najpoznatiji legalni streetrace je utrka na 402 metra koja se tradiocionalno već godinama održava na poznatim lokacijama po Lijepoj našoj. Sudionci „402 streetracea“ mogu se natjecati u nekoliko kategorija, kao što su jačina muzike u autu, vanjski i unutarnji styling, te naravno utrka na 402 metra. 
Auti koji voze utrku pripadaju određenoj klasi, koja zavisi o vremenu koje im je potrebno do cilja. Postoji i druga strana streetracea, ona zakonski puno omraženija. ILEGALNA. Zbog nedostatka sluha organa vlasti javlja se poteba za ilegalnim uličnim utrkama.
Moju pozornost su prije svega privukli ilegalne utrke čiji broj iz dana u dan raste. Tu postoji samo jedna kategorija, BRZINA. Nije važan ni izgled ni marka automobila, nego samo proći prvi kroz ciljnu ravninu. Ima nešto posebno u ilegalnoj utrci. Jedan osjećaj koji je vrlo teško dočarati ljudima koji nikad nisu nazočili takvom eventu ili koji jednostavno nisu ljubitelji takvog načina zabave.
Ne znam da li je to zbog same činjenice da je zakonski zabranjeno, pa je time i količina adrenalina u krvi veća, ili zbog spoznaje da svi ti ljudi vole iste stvari kao i ti. Zajedništvo među pravim „racerima“ oduvijek je bilo veliko. Njihovo geslo je „ svi za jednog jedan za sve“. To je kao jedan zaseban svijet, koji mnogima predstavlja bijeg od svakodnevnice, svijet u kojem je najvažnija zabava. Lokacije utrka najčešće se dogovaraju preko foruma ili sms poruka. Razlozi sudjelovanju u ileagalnim utrkama raznoliki su. Neki to rade zbog novca, neki zbog cura i prestiža, a neki iz čistog zadovoljstva.
A KOJI JE VAŠ RAZLOG ?
- 22:39 -
petak, 06.11.2009.
MEKKI TORABI: Bog ili šarlatan?
Mekki Torabi, marokanski iscjelitelj, ovih je dana posjetio Hrvatsku po drugi put. Čovjek kojeg je zapadna medicina prozvala vračem i šarlatanom, a njegovi pacijenti čudotvorcem. Dar iscjeljivanja koji je, kako on kaže, dobio od Boga privukao je tisuće bolesnih Hrvata.
Energiju kojom liječi razne bolesti dobiva od 5 planeta čija imena ne želi otkriti. Najvažnija stvar u cijeloj priči je, da Mekki to radi BESPLATNO!!! Ne želi primati novac, jer tada više ne bi mogao liječiti ljude. To je činjenica koja mi je u cijeloj priči najviše „zapela „ za uho. On to radi besplatno??? 
Znači da ima nešto više u svemu tome. Njegov dolazak u Zagreb bio je prilika da se sama uvjerim u njegov „božji dar“. Dolaskom na mjesto događaja, uslijedio je prvi šok!!! Nepregledna kolona ljudi iz cijele Hrvatske, među kojima sam bila i ja, čekaju da Marokanac položi svoje ruke na njih.
Prvi tretman traje svega nekoliko sekundi. Mekki Torabi je prošao rukama po mom trbuhu, dajući mi energiju. Isto je učinio sa ljudima koji su čekali u nepreglednom redu. Iskreno, očekivala sam da ću „nešto“ osjetiti kad me dotakne, ne znam točno što, ali neki osjećaj je morao postojati, kad ono ništa!
Nakon što je prošla procesija od nekoliko tisuća ljudi slijedilo je duhovno obogaćivanje vode koju pacijenti moraju popiti tokom dana, najmanje litru i pol, inače tretman nema nikakvog učinka.
Drugi šok je uslijedio kada sam saznala kako je voda koju je Mekki energizirao bila podvrgnuta analizi, te je sadržavala 25 dotad nepoznatih minerala. U tom trenutku bila sam totalno zbunjena.
Jedan dio mene je apsolutno vjerovao u njegovu moć, a drugi dio se opirao. Možda je taj otpor nastao s moje vjerske strane? Da li „moj“ Bog i moja vjera dopušta da vjerujem u moć iscjelitelja? Za mene postoji samo jedan Bog. U glavi mi se neprestano vrtila misao, igra li se Mekki Torabi Boga? Daje li lažnu nadu ozdravljenja tisućama ljude čije su želje i nadanja za ozdravljenjem toliko snažna da će učiniti sve, baš sve, čak ako postoji i ona najmanja mogućnost ozdravljenja. Da li je to samo igra i manipulacija jednog prevaranta ili doista dar od Boga, dar, kojeg čovjek nesebično dijeli bolesnima i nemoćnima ne tražeći i ne želeći nikakvu financijsku korist. Iako je musliman, kao izaslanik božji pomaže svim ljudima bez obzira kojoj religiji pripadaju i kojem se Bogu mole. Nažalost ,odgovor na pitanje nisam dobila. Iako sama nisam osjetila „dar božji“ smatram da postoji neka viša sila u Mekkiju Torrabiju koji je pomogao u ozdravljenju mnogih ljudi. Da li je on „ Bog“ ili šarlatan, odluku prepuštam vama...
http://www.youtube.com/watch?v=chqjKjva6sE
- 22:33 -
